Ovo nije još jedan tekst o rastu BDP-a ili rekordnoj turističkoj sezoni. Ovo je pokušaj da se hrvatsko gospodarstvo opiše onako kako izgleda iznutra, poduzeće po poduzeće - kroz četiri neovisna izvora, 185.644 aktivnih tvrtki, i brojke koje se rijetko pojavljuju zajedno na jednom mjestu. Deset nalaza. Svaki potkrijepljen brojkom, svaki s izravnom implikacijom za nekoga tko vodi tvrtku, ne za nekoga tko piše o ekonomiji s distance.
1. Razlika između najboljeg i najgoreg sektora je 31 postotni bod
Prosječna petogodišnja stopa preživljavanja poduzeća u zdravstvu je 69,2%. U ugostiteljstvu i smještaju, 38,3%. Prerađivačka industrija stoji na 55,1%, trgovina na 45,2%. To znači da je jedna od najvažnijih odluka koje netko donosi prije nego napiše prvi red poslovnog plana - u koju djelatnost uopće ulazi - statistički teža od gotovo bilo koje odluke koju će donijeti nakon toga. Ne zato što je poslovni plan nevažan, nego zato što sektor postavlja pod koje uvjete taj plan uopće ima priliku uspjeti.
2. Hrvatska je strukturno nagnuta prema dvije industrije
Hrvatska čini 0,86% stanovništva Europske unije. U proizvodnji sudjeluje s 1,14% svih EU poduzeća, u ugostiteljstvu s 1,08%. U financijskim uslugama, samo 0,18%. Ovo nije slučajan raspored. To su desetljeća obrazovnih programa, poticaja i kulture poduzetništva koji su sustavno usmjeravali ljude prema proizvodnji i turizmu, a daleko od usluga visoke dodane vrijednosti. Posljedica: velik dio hrvatskog gospodarstva natječe se u sektorima gdje je konkurencija gušća nego što bi "prirodno" trebala biti za zemlju naše veličine - što izravno pritišće marže prema dolje, bez obzira na kvalitetu pojedinačnog menadžmenta.
3. Trgovina i ugostiteljstvo su ogledalni paradoksi
Trgovina ima solidnu stopu preživljavanja (45,2%), ali najnižu EBITDA maržu u zemlji - 6,8%. Ugostiteljstvo ima najgoru stopu preživljavanja u zemlji (38,3%), ali pristojnu maržu za one koji prežive - 20,7%. Dvije potpuno suprotne priče, jedna pored druge: sektor u kojem je lako preživjeti, a teško dobro zarađivati, i sektor u kojem je teško preživjeti, ali tko preživi, solidno zarađuje. Standardna investicijska logika "manje rizičan sektor = bolji povrat" ovdje jednostavno ne funkcionira.
4. Financijske usluge zarađuju deset puta više od trgovine
Raspon EBITDA marže po sektoru u Hrvatskoj ide od 6,2% (opskrba energijom) do 58,2% (financijske djelatnosti). To je razlika od gotovo deset puta unutar iste ekonomije, iste valute, istog poreznog sustava. Za direktore izvan top-marže sektora, ovo nije razlog za depresiju - to je razlog da se marža sektora ne koristi kao apsolutni benchmark uspjeha. Marža od 12% u proizvodnji i marža od 12% u financijama znače potpuno različite stvari o kvaliteti menadžmenta, jer polaznu točku određuje struktura sektora, ne samo izvedba tvrtke.
5. Trideset devet posto hrvatskih tvrtki je u dobi kad sukcesija postaje realna
179.478 aktivnih hrvatskih tvrtki ima poznat datum osnivanja. 39% od njih osnovano je prije 2015. - starije su od jedanaest godina, otprilike 70.000 tvrtki. Ovo je brojka koja rijetko dobiva pažnju jer se prirodno čita kao pozitivna vijest ("gospodarstvo sazrijeva"), umjesto kao upozorenje. Poduzeće staro jedanaest-plus godina obično znači da je prvi vlasnik-osnivač i dalje na čelu, sad stariji, i da tvrtka nikad nije formalno testirala može li funkcionirati bez njega. Statistika preživljavanja mjeri hoće li tvrtka postojati. Ne mjeri je li netko drugi osim vlasnika ikad stvarno vodio taj posao.
6. Rast broja aktivnih poduzeća je stvaran, ali manji nego što grafovi sugeriraju
Broj aktivnih hrvatskih poduzeća porastao je 5,8% u 2023. i 4,7% u 2024. u odnosu na prethodnu godinu - stvaran, dokumentiran rast. Ali svaki graf koji prikazuje broj trenutno aktivnih poduzeća po godini osnivanja izgledat će dramatičnije nego stvarni rast, jer novije tvrtke jednostavno nisu imale vremena propasti, dok su starije generacije prirodno prorijeđene godinama gašenja. Dio "eksplozije" u takvim grafovima je i promjena EU metodologije iz 2021. koja je proširila obuhvat na financijski sektor. Tri različita efekta, jedan graf - vrijedi ih znati razdvojiti prije donošenja zaključaka o "poduzetničkom boomu".
7. Trećina hrvatskih poduzetnika tiho posluje s gubitkom
34,2% hrvatskih mikro i malih poduzetnika ima negativan rezultat u 2024. - ne usporen rast, nego stvaran gubitak u računu dobiti i gubitka, svake godine. To je gotovo dvostruko više nego što bi većina ljudi intuitivno pretpostavila kad čita naslove o rekordnim sezonama. Ovo je posebno vrijedno kao protuteža svakoj priči o "hrvatskom poduzetničkom uzletu" - rast broja aktivnih tvrtki (nalaz 6) ne znači da rastuća većina tih tvrtki i profitabilno posluje. Rasti u broju i rasti u kvaliteti poslovanja su dvije različite krivulje, i trenutno se ne kreću istom brzinom.
8. Nekretnine su najbolji primjer zašto EBITDA marža laže
Poslovanje nekretninama ima treću najbolju EBITDA maržu u Hrvatskoj - 37,3%. A samo 50,9% poduzetnika u sektoru je stvarno profitabilno na razini neto dobiti, nakon amortizacije i kamata. Bacanje novčića, unatoč odličnoj marži na papiru. Ovo je najkonkretniji dokaz u cijeloj analizi da EBITDA marža, sama po sebi, sustavno uljepšava sliku baš u kapitalno intenzivnim sektorima - visoka imovina i visoko zaduženje znače da amortizacija i kamate pojedu upravo ono što je na prvi pogled izgledalo kao zdrava marža. Svaka tvrtka s velikom imovinom na bilanci - ne samo u nekretninama - treba ovo pravilo primijeniti na sebe prije nego povjeruje vlastitoj EBITDA brojci.
9. Preživljavanje, marža i profitabilnost su tri različita mjerila, ne jedno
Kroz cijelu analizu, ista tema se ponavlja iz različitih kutova: sektor koji dobro preživljava ne mora dobro zarađivati (trgovina). Sektor koji ima dobru maržu ne mora imati dobru stopu profitabilnih tvrtki (nekretnine). Sektor koji teško preživljava može, za one koji prežive, dobro zarađivati (ugostiteljstvo). Praktična posljedica za svakog direktora: kad procjenjujete vlastitu tvrtku ili potencijalnu investiciju, ova tri mjerila treba gledati odvojeno, ne kao jedan zbirni "je li ovo dobar sektor" dojam. Sektor može biti dobar po jednom mjerilu i loš po druga dva, istovremeno, bez kontradikcije.
10. Nijedna od ovih brojki ne govori što raditi - samo gdje stojite
Namjerno zadnja, jer je najvažnija: ništa od gore navedenog nije preskriptivno. Statistika vam kaže da je vaš sektor prenatrpan, da je marža niska, da je trećina konkurencije u gubitku, da je vaša tvrtka u dobi kad sukcesija postaje pitanje - ali ne kaže vam što s time napraviti. To je posao strategije, ne statistike. Ono što statistika može napraviti je spriječiti vas da donosite odluke na temelju pogrešnog dojma o tome gdje se nalazite - dojma iz vlastite uske perspektive, umjesto iz stvarne slike cijelog gospodarstva.
Izvori Sva deset nalaza dolazi iz četiri neovisna, javno dostupna izvora, unakrsno provjerena gdje god je bilo moguće:
• Državni zavod za statistiku - Strukturne poslovne statistike (stope preživljavanja, EBITDA marža po sektoru)
• Eurostat - Structural Business Statistics (usporedba broja poduzeća HR-EU)
• Sudski registar Republike Hrvatske - starost i broj aktivnih pravnih subjekata
• FINA - Registar godišnjih financijskih izvještaja, javna objava (stvarna profitabilnost pojedinačnih poduzetnika)
