Search for a command to run...
Svaka investicijska odluka ovisi o jednom pitanju: gdje smo u ekonomskom ciklusu? Evo kako prepoznati fazu, koje signale pratiti i što konkretno raditi u svakoj fazi - iz iskustva investiranja u tri recesije.
No comments yet. Be the first to comment.
Vjerujem da ste čuli razne analogije za firmu – firma je stroj; firma je motor i druge. Međutim, postoji jedna fantastična analogija za firmu koja uvelike olakšava vizualizaciju poslovanja. Poduzeće j
Ovo nije još jedan tekst o rastu BDP-a ili rekordnoj turističkoj sezoni. Ovo je pokušaj da se hrvatsko gospodarstvo opiše onako kako izgleda iznutra, poduzeće po poduzeće - kroz četiri neovisna izvora
Jedan od čestih razgovora koji vodim s direktorima i voditeljima timova počinje otprilike ovako: "Imam problema s jednim čovjekom u timu. Pokušavam to ignorirati jer ne želim stvarati napetost." Uprav
Hrvatsko je tržište malo, visoko konkurentno i u mnogim segmentima brzo doseže strop. Za većinu domaćih malih i srednjih poduzeća (SME), izvoz nije pitanje luksuza ili pukog rasta – on je dugoročno pi
Da li vam je poznat osjećaj: posao se povećao, narudžbe rastu, tim je na granici. Svi rade prekovremeno, uključujući i tebe. I tek tada, zaključiš, trebamo još jednog čovjeka. Zašto SME poduzeća uvije
Svaku značajniju investiciju u svom poslovnom životu napravio sam u vrijeme recesije. Od 2012. do danas - svaki put kad su drugi stajali sa strane i čekali "bolja vremena" - ja sam kupovao. I svaki put sam značajno zaradio.
To nije bila hrabrost. To je bila matematika.
Kad razumijete gdje se nalazite u ekonomskom ciklusu, investicijske odluke prestaju biti kockanje i postaju kalkulacija. Ne zato što možete predvidjeti budućnost - ne možete. Nego zato što svaka faza ciklusa ima svoje zakonitosti, svoje rizike i svoje prilike. A direktor koji te zakonitosti razumije ima prednost nad svima koji reagiraju emocionalno.
Problem je što većina direktora malih i srednjih poduzeća ne prati makroekonomske signale. Prate vlastiti P&L, prate svoju industriju, ali ne gledaju širu sliku. A šira slika je ono što određuje hoće li im tržište rasti ili se skupljati sljedećih 12-24 mjeseca.
Ekonomija se kreće u konjunkturama koje se ponavljaju s određenom pravilnošću. Svaki ciklus ima četiri faze: rast (ekspanzija), vrhunac, recesija i oporavak. Trajanje varira - može biti 5 godina, može biti 12 - ali redoslijed je uvijek isti.
Faza 1: Rast (ekspanzija)
Ovo je faza u kojoj se Hrvatska nalazila zadnjih 4-5 godina. Karakteristike su jasne: jeftin novac, niske kamatne stope, visoka zaposlenost, rastući BDP, optimizam na tržištu. Firme zapošljavaju, investiraju, šire se. Banke odobravaju kredite lakše nego inače. Nekretnine rastu. Plaće rastu.
U ovoj fazi je idealno vrijeme za značajne investicije - CAPEX, akvizicije, širenje kapaciteta, ulazak na nova tržišta. Novac je jeftin, potražnja je visoka, i čak i prosječna investicija daje dobar povrat jer vas tržišni vjetar gura u leđa.
Opasnost ove faze: euforija. Kad godinama sve raste, direktori počnu misliti da je rast normalno stanje. Prestaju raditi scenarij planiranje. Prestanu gledati downside. Gomilaju fiksne troškove jer "tržište raste, pokriti ćemo." I onda dođe vrhunac.
Faza 2: Vrhunac
Ovo je faza u kojoj se po svemu sudeći nalazimo danas. Signali su specifični i mjerljivi: neminovna stagnacija BDP-a, visok rast plaća koji prelazi rast produktivnosti, visoka inflacija, usporeni ekonomski rast, geopolitička nestabilnost.
Vrhunac je najteža faza za prepoznati jer većina indikatora još uvijek izgleda "dobro." Zaposlenost je visoka. Prihodi rastu. Ali ispod površine - temelji se troše. Inflacija jede marže. Rast plaća pritišće troškove. Kamatne stope rastu ili su na visokim razinama. Potrošači počinju biti oprezniji.
U ovoj fazi direktor mora raditi jednu stvar: pripremati se. Ne paničariti, ne zaustavljati sve - nego se pripremati za ono što dolazi.
Faza 3: Recesija
Dva uzastopna kvartala pada BDP-a. Potražnja pada. Firme otpuštaju. Banke stežu kredite. Nekretnine padaju. Optimizam nestaje i zamjenjuje ga strah.
Paradoksalno - ovo je faza u kojoj nastaju najveće prilike. Cijene svega padaju: nekretnina, opreme, firmi na prodaju, radne snage. Tko ima keš u recesiji - kupuje budućnost po akcijskoj cijeni.
Ali da biste imali keš u recesiji - morali ste se pripremiti na vrhuncu. Tu većina direktora pogriješi. Potroše sve u ekspanziji, nemaju rezerve za recesiju, i onda umjesto da kupuju - bore se za preživljavanje.
Faza 4: Oporavak
Ekonomija dodirne dno i počne se oporavljati. Kamatne stope padaju. Potrošači se vraćaju. Firme koje su preživjele recesiju - i pogotovo one koje su investirale tijekom nje - ulaze u novu ekspanziju s konkurentskom prednošću.
Oporavak je faza u kojoj se naplaćuje disciplina iz prethodnih faza. Svaki euro investiran u recesiji donosi multiplikator u oporavku.
Ne morate biti ekonomist da biste prepoznali fazu ciklusa. Evo pet signala koje svaki direktor može pratiti.
1. Njemački PMI (Purchasing Managers Index)
Ovo je možda najvažniji leading indikator za hrvatsku ekonomiju. Njemačka je naš najveći trgovinski partner u EU, a PMI mjeri aktivnost u proizvodnom sektoru. Kad je PMI iznad 50 - ekonomija se širi. Kad je ispod 50 - skuplja se.
Zašto njemački, a ne hrvatski? Jer Hrvatska je mala otvorena ekonomija koja kasni za europskim ciklusom 6-12 mjeseci. Kad Njemačka uđe u recesiju, mi to osjetimo s zakašnjenjem - ali osjetimo sigurno. Pratiti njemački PMI znači imati 6-12 mjeseci prednosti pred direktorima koji čekaju da kriza dođe do njih.
Trenutno njemački PMI signalizira strukturne probleme u industriji - i to nije ciklička slabost nego strukturna, uzrokovana visokim cijenama energije koje su ugrađene u svaki proizvod.
2. Inflacija i njeni uzroci
Nije svaka inflacija ista. Inflacija uzrokovana rastom potražnje (demand-pull) je znak jake ekonomije. Inflacija uzrokovana rastom troškova (cost-push) - posebno energije - je opasan signal jer smanjuje kupovnu moć bez da povećava ekonomsku aktivnost.
Europa trenutno ima cost-push inflaciju. Rast cijena energije se prenosi na sve - od sirovina do transporta do gotovih proizvoda. To znači da čak i ako vaš prihod raste nominalno - realno možete stagnirati ili padati.
3. Razlika između rasta plaća i rasta produktivnosti
Kad plaće rastu brže od produktivnosti - firme gube maržu. Na hrvatskom tržištu, gdje je deficit radne snage strukturan, plaće rastu 8-12% godišnje, a produktivnost daleko sporije. To je neodrživio i nešto mora popustiti - ili plaće ili broj zaposlenih.
Pratite ovaj omjer u svojoj firmi: koliko je vaš prihod po zaposlenom porastao u odnosu na rast prosječne plaće? Ako je rast plaća brži - imate problem koji se sam neće riješiti.
4. Kretanje kamatnih stopa ECB-a
ECB diktira cijenu novca za cijelu eurozonu. Kad kamatne stope rastu - novac je skuplji, investicije su skuplje, potrošači troše manje na kredit. Kad padaju - obrnuto.
Ali ključno nije gdje su kamate sad - nego kamo idu. Ako ECB signalizira da će kamate ostati visoke duže nego što tržište očekuje - to je signal za oprez. Svaka vaša investicija financirana kreditom mora izdržati scenarij kamata 2-3 postotna boda viših od trenutnih.
5. Geopolitički kontekst
Ovo nije metrika nego kontekst koji pojačava ili ublažava sve ostale signale. Rat u Ukrajini, napetosti na Bliskom istoku, američka trgovinska politika, kineske kontrole izvoza - sve to utječe na cijene energije, lance dobave i investicijski sentiment.
Direktor ne mora biti geopolitički analitičar. Ali mora razumjeti da stabilna geopolitička situacija pojačava ekspanziju, a nestabilna ubrzava kontrakciju. I trenutna situacija je izrazito nestabilna.
Teorija bez akcije je beskorisna. Evo konkretnih poteza za svaku fazu ciklusa.
U fazi rasta (ekspanzija):
Investirajte agresivno ali disciplinirano. Svaka investicija mora proći scenarij planiranje - što ako kamate porastu za 3 postotna boda? Što ako prihod padne 20%? Ako investicija preživi oba scenarija - naprijed. Gradite tim, širite kapacitete, ulazite na nova tržišta. Ali paralelno - gradite rezerve. Minimum 3-6 mjeseci operativnih troškova u kešu.
Na vrhuncu (gdje smo sad):
Ovo je faza pripreme, ne panike. Pet konkretnih koraka:
Prvo, akumulirajte keš. Svaki euro viška koji ne morate investirati - spremite. Keš u recesiji je kraljica. Smanjite dividende ako je potrebno. Odgodite neesencijalni CAPEX. Cilj je imati što više gotovine kad cijene padnu.
Drugo, varijabilizirajte troškove. Pregledajte svaki fiksni trošak i pitajte se: može li ovo biti varijabilno? Najam vs. vlasništvo. Stalni zaposlenici vs. outsourcing za neključne funkcije. Fiksni ugovori vs. fleksibilni. Svaki fiksni trošak koji pretvorite u varijabilni daje vam fleksibilnost kad prihodi padnu.
Treće, stresite test CAPEX. Svaku planiranu investiciju testirajte na scenarij povećanja kamata za 2-3 postotna boda. Ako ne preživljava taj scenarij - odgodite. Bolje je propustiti priliku nego se zadužiti pod uvjetima koje ne možete servisirati u recesiji.
Četvrto, optimizirajte portfelj proizvoda. Jasno definirajte gdje vam leži marža. Delistirajte proizvode koji su marginalno profitabilni - oni će u recesiji prvi postati neprofitabilni. Fokusirajte resurse na pobjednike.
Peto, smanjite ovisnost o jednom kupcu ili kanalu. Ako vam jedan kupac čini više od 20% prihoda - diversificirajte odmah. U recesiji, kad taj kupac smanji narudžbe za 30%, vi imate egzistencijalni problem.
U recesiji:
Ako ste se pripremili - ovo je vaša sezona kupovine. Tražite firme na prodaju po sniženoj cijeni. Tražite opremu od firmi koje zatvaraju. Zaposlite talente koje konkurencija otpušta.
Ali budite disciplinirani: napravite matematiku, napravite scenarij planiranje, znate što ćete s investicijom prije nego je napravite. Ne slušajte prijatelje oko sebe koji nisu jednako ili više uspješni - jer u recesiji svi savjetuju oprez. A oprez u recesiji znači propuštanje prilika koje se pojavljuju jednom u 10 godina.
Ključno pravilo: investirajte samo keš koji možete sebi dozvoliti izgubiti bez ugrožavanja operativnog poslovanja. Nikad ne investirajte zadnji euro.
U oporavku:
Ubrzajte ono što ste započeli u recesiji. Pojačajte marketing jer konkurencija još štedi. Zapošljavajte jer tržište rada je opuštenije. Širite se jer ste kupili kapacitete po niskim cijenama i sad ih možete napuniti.
2008-2012 je bila financijska kriza koja je Hrvatsku pogodila s zakašnjenjem i trajala duže nego u ostatku Europe. COVID 2020. bio je šok — nagli pad i nagli oporavak. Sljedeća kriza, ako dođe, bit će strukturna - uzrokovana visokom inflacijom potaknutom rastom energije koji je ugrađen u cijenu svakog proizvoda.
Svaka od ovih kriza imala je istu zakonitost: oni koji su imali keš i hrabrost - kupovali su. Oni koji su potrošili sve u ekspanziji - preživljavali su.
Ono što je zanimljivo — a rijetko tko o tome govori - je psihološki pritisak investiranja u krizi. Kad je 2012. tržište bilo na dnu, svi oko vas govore da je najgore tek dolazi. Prijatelji, kolege, mediji - svi savjetuju čekanje. A matematika govori suprotno. Cijene su pale 30-40%, potražnja postoji ali je odgođena, i fundamentali su zdravi. U tom trenutku morate vjerovati svojoj analizi, ne raspoloženju okoline.
Pravilo koje sam naučio: ne slušajte savjete o investiranju od ljudi oko vas. Ne zato jer nisu dobri, nego zato što njihova averzija prema riziku nije kalibrirana na iste ciljeve kao vaša. Direktor koji upravlja firmom s 50 zaposlenih i direktor koji upravlja firmom s 5 zaposlenih imaju potpuno drugačiju toleranciju na rizik i potpuno drugačiji vremenski horizont.
Prije svake značajne investicije - bilo da je to kupovina opreme, nekretnine, firme ili ulazak na novo tržište - napravite tri scenarija.
Optimistični scenarij: sve ide po planu. Prihod raste predviđenom dinamikom, kamate ostaju stabilne, tržište raste. Koliki je ROI?
Bazni scenarij: prihod raste 30% sporije od plana, kamate rastu za 1-2 postotna boda, tržište stagnira. Preživljavate li? Koliki je ROI?
Pesimistični scenarij: prihod pada 20%, kamate rastu za 3+ postotna boda, tržište se skuplja. Možete li servisirati obaveze? Koliko dugo možete izdržati bez pozitivnog cash flowa?
Ako investicija ne preživljava pesimistični scenarij bez ugrožavanja core biznisa — ne radite je. Bez obzira koliko je optimistični scenarij atraktivan. Jer optimistični scenariji se ostvaruju rijetko, a pesimistični češće nego što itko želi priznati.
Razlika nije u inteligenciji ni u pristupu informacijama. Razlika je u disciplini. Disciplina da ne potrošite sve u dobrim vremenima. Disciplina da pratite signale umjesto da slušate optimiste oko sebe. I disciplina da djelujete kad svi ostali stoje — jer matematika govori da je pravo vrijeme.
Ne znamo kad će recesija doći. Možda za 6 mjeseci, možda za 2 godine. Ali znamo da će doći — jer ekonomija je ciklična i uvijek je bila.
Pitanje nije hoće li doći recesija. Pitanje je hoćete li biti u grupi direktora koji kupuju po sniženim cijenama — ili u grupi koja se bori za preživljavanje.
Odgovor na to pitanje ne dajete tada. Odgovor dajete danas — odlukama koje donosite na vrhuncu ciklusa.
Počnite s tri stvari ovaj tjedan: provjerite koliko keša imate u rezervi (cilj: 3-6 mjeseci operativnih troškova), identificirajte tri fiksna troška koja možete varijabilizirati, i napravite stres test za svaku planiranu investiciju na scenarij kamata +3 postotna boda.
Ako prepoznajete da vam treba pomoć u scenarij planiranju i pripremi firme za ono što dolazi — razgovarajmo. Rezervirajte 30-minutni razgovor na calendly.com/dino-giergia-primeconsulting.
Dr. Dino Giergia je osnivač Prime Consultinga i strateški konzultant s 18+ godina iskustva u upravljanju rastom u farmaceutskoj, kozmetičkoj i distribucijskoj industriji. Piše o strategiji, vodstvu i rastu za direktore malih i srednjih poduzeća.
